STALJINOVA SLIKA I DRUGE PRIČE, Stjepan ČuićID EK000238365
STALJINOVA SLIKA I DRUGE PRIČE, Stjepan ČuićID: EK000238365
- Cijena
- 10,62 €
O Stjepanu Čuiću podosta se pisalo. Uglavnom su to bili prikazi njegovih pojedinih knjiga, a gotovo su se svi kritičari u svojim napisima složili oko njihovih neprijepornih vrijednosti. Njegova dru...
Saznaj više
Na ovaj artikl vrijedi besplatna dostava na BOX NOW paketomate do 30.4.2025.
Dostavljamo već od 19.02.2025
Platite gotovinom pri preuzimanju, Internet bankarstvom, karticama jednokratno i na rate
Povrat robe moguć unutar 14 dana
Vaš proizvod je dodan u košaricu
Pregled narudžbe
O Stjepanu Čuiću podosta se pisalo. Uglavnom su to bili prikazi njegovih pojedinih knjiga, a gotovo su se svi kritičari u svojim napisima složili oko njihovih neprijepornih vrijednosti. Njegova druga knjiga Staljinova slika i druge priče - prvu knjigu Iza bregova objavio je kao dvadesetogodišnjak - objavljena godine 1971. izazvala je velik odjek. Džemaludin Alić ističe svježinu koju donose ove pripovijesti, ali napominje da u tim prozama ima “ipak dosta poznatog, dosta literariziranog i preuzetog od već neizbježnog Borgesa, koji je čini se postao duhovni otac najmlađoj pripovjedačkoj generaciji u Hrvatskoj”, i dodaje da je Čuić “od svih njih najmanje pod Borgesovim utjecajem, najbliži našem podneblju, najbliži životu (…)”. Potom kao da proriče Čuićevu daljnju putanju u traženju novih proznih rješenja: “Uz malo više slobode i uz malo veću dozu satire i prisutnosti neposrednih životnih sokova, ova bi proza otišla drugim kolosijekom, postala bi samosvojnija i izuzetnija”. Predrag Protić u svojem pisanju - riječ je o recenziji iste knjige - dalekim pretkom Čuićevih pripovijesti imenuje Franza Kafku, spomenut će i Selimovićev roman Derviš i smrt, a neke posredne veze naći će s prozom Slobodana Novaka: “Starica koja traje, truli i smrdi i bez koje se ne može, jer je postala smisao života, u Novakom romanu Mirisi, zlato i tamjan ima dosta svojih posestrima, duhovnih i fizičkih, i u ponekoj priči Stjepana Čuića. Isto kao što se vezuje za neke tokove hrvatske književnosti tako se Čuić naročito u svojim pričama o vlasti pomalo približava obnovljenom kritičko-realističkom usmerenju u srpskoj prozi mlađe generacije.”
| Broj stranica | 291 |