STAZAMA SAMIH SREDIŠTA, Vinko GrubišićID EK000238331
STAZAMA SAMIH SREDIŠTA, Vinko GrubišićID: EK000238331
- Cijena
- 2,65 €
Knjiga pjesama Stazama samih središta sastoji se od pet ciklusa koji sami za sebe čine motivsko–tematske cjeline u kojima dolaze do izražaja mitsko–mitološke teme (Uzaludne su mogle biti sve opomen...
Saznaj više
Na ovaj artikl vrijedi besplatna dostava na BOX NOW paketomate do 30.4.2025.
Dostavljamo već od 13.02.2025
Platite gotovinom pri preuzimanju, Internet bankarstvom, karticama jednokratno i na rate
Povrat robe moguć unutar 14 dana
Vaš proizvod je dodan u košaricu
Pregled narudžbe
Knjiga pjesama Stazama samih središta sastoji se od pet ciklusa koji sami za sebe čine motivsko–tematske cjeline u kojima dolaze do izražaja mitsko–mitološke teme (Uzaludne su mogle biti sve opomene Narcisu, Da Odisej ne bi onako naprasite naravi), ali i globalistička, neetička, gruba zbilja (Adieu Dolly). Posebnu pozornost privlači ciklus Pritači iz različitih davnina, u kojem Grubišić poetski komentira neka događanja iz mitske i mitološke prošlosti. Neki ga likovi intrigiraju i on se s ironijskim odmakom upleće u njihove sudbine. Tako će detronizirajući mit o Odiseju napisati da je bio »naprasite naravi« i da se baš nije »najbolje snalazio« na kopnu. Dokaz su tomu poubijani Penelopini prosci. Ironizirajući dalji tijek Odisejeve sudbine, pjesnik spekulira što je sve Odisej mogao učiniti s proscima: poslati ih na »nepostojeći otok«, zaposliti ih »kao težake« u vinogradu ili ih poženiti. Moglo bi se reći da Grubišić, zaokupljen sarkastičnim zapažanjima, gradi svoju poetsku priču na kontrapunktu. Da je Odisej sve tako i učinio, mogao bi navečer s obale »gledati u daljine po kojima je razasuo toliko uspomena«. Odisej se tako u Grubišićevoj interpretaciji doimlje sanjarom i neke vrsti nostalgičarem kao da želi reći: »Gdje su ona lijepa vremena, kad sam brodio morima?!« Taj kontrapunkt još je očigledniji, jer se nameće misao o individualnoj slobodi za kojom potajice žudi Odisej, o slobodi koja bi mu raskinula okove svakodnevice, uputivši ga »vezenim mostovima« njegovih bivših »tulumarenja«.Tako se pjesma istovremeno doimlje (i) nedovršenom pa bi je čitatelj, vođen maštom, mogao dalje poetski i smisaono razrađivati. A u tome i jest draž pjesme: da razmiče emocionalne okvire. Tragajući za »uzvišenijim razlozima života«, iako je, nažalost, svijet »pun onih koji se o tome uopće ne raspituju«, Vinko Grubišić simbolički pokreće poetsko–filozofsku prispodobu ironizirajući je sintagmom kako je »ipak potrebno razlikovati leptira od cvijeta«, jer cvijet se »ne udaljuje od sebe« i zbog toga je u »velikoj prednosti«, a leptira privlači »razigrano odiljanje«. A u tome je kvintesencija i čovjekova bivstvovanja: Ima ih koji se nikada ne »udaljuju od sebe«! Daljine ih odveć ne opterećuju! U tako intrigantnu kontrapunktu Grubišić nas neočekivano zaokuplja pitanjem: Tko više pridonosi životu? Oni uvučeni u sebe, ili oni koji kontinuirano teže »razigranom odiljanju«. U tome je poetska draž i genetički smisao Grubišićevih pjesama: One se čitanjem obnavljaju. Razmiču granice pjesničkog senzibiliteta. Ljerka Car Matutinović
| Broj stranica | 83 |