SABRANE PJESME – NOVO!, Ante StamaćID EK000238324
SABRANE PJESME – NOVO!, Ante StamaćID: EK000238324
- Cijena
- 15,93 €
Nova pjesnička zbirka akademika Ante Stamaća pod nazivom "Sabrane pjesme" okuplja pola stoljeća pjesnikova stvaralaštva. One su i svojevrsno otkriće jer donose pjesnikove rane pjesme iz tzv. zadars...
Saznaj više
Dostavljamo već od 24.12.2024
Platite gotovinom pri preuzimanju, Internet bankarstvom, karticama jednokratno i na rate
Povrat robe moguć unutar 14 dana
Vaš proizvod je dodan u košaricu
Pregled narudžbe
Nova pjesnička zbirka akademika Ante Stamaća pod nazivom "Sabrane pjesme" okuplja pola stoljeća pjesnikova stvaralaštva. One su i svojevrsno otkriće jer donose pjesnikove rane pjesme iz tzv. zadarske, zagrebačke i golootočke faze u kojima suzdržano progovara o iskustvu na Golom otoku, te neobjavljene pjesme iz 2008.
"Pjesnik, teoretičar književnosti, esejist, prevoditelj njemačkih i engleskih klasika, autor suvremenog hrvatskog prijevoda Goetheova Fausta, profesor teorije književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, akademik i jedan od ratnih predsjednika Društva književnika Hrvatske, Ante Stamać (Molat, 1939.) autor je i jedanaest zbirki pjesama (od Rasapa 1962., do zbirke Vrijeme, vrijeme 2006.). Iako pjesnik rahlosti i rasutosti svijeta, koristeći u pjesničkim početcima slobodni stih, a kasnije sve više vezani stih i sonet, Stamać nije sklon semantičkoj rasutosti nego naprotiv zaokruženosti, koja ne ustupa ni pred kaosom povijesti kao mogućim "izgovorom" za kaos pjesme. Pjesma ostaje odsudni čuvar tragova (izgubljene) cjeline, ona je odgovornost pjesnika koja ne prestaje u beznađu i tmuši svijeta.
Stamaćeva pjesma naglašava strogost i odgovornost, nastojeći suzbiti čest poriv deskriptivnih poetika "nihilističke alegorije" upadanja u zamku poraza i njegova ponavljanog opjevavanja. Pišući o prve dvije zbirke Stamaćevih pjesama V. Zuppa ustvrđuje kako se nastoji "pitanje nesreće, sreće, emocija i ideja ne postavljati tako čvrsto na tlo aktualnih političkih pitanja", za razliku od krugovaške generacije, te da poezija nastoji "skladno izgovarati nesklad", obavljajući metafizičku pretragu svijeta i njegove nedovoljnosti. Idući tragom helderlinovske (i hajdegerovske) tvrdnje o siromaštvu zbilje, "oskudnom vremenu", Stamać je u samo središte potrage postavio pjesnika i jezik koji još mogu "ovozemaljsko transcendirati", pjesmom koja je vrhunski "sonetizirana" i po sebi svojevrsno savršenstvo ljudske kulture, znanja i umijeća. Koristeći intertekstualne i metatekstualne postupke pjesnik ne pravi kompromise s "postmodernim krparijama", nego učvršćuje poziciju izdvojenosti pjesnika i pjesme, ozbiljnošću i strogošću izabire tradiciju na koju se "naslanjaju" i njegove vrijednosti.
| Broj stranica | 532 |